Rastanci, osobito nenadani, uvijek su teški. Često nas ostave bez riječi, a htjeli bismo toliko toga izreći. I mogu li se uopće pronaći dovoljno snažne i velike riječi kojima se može oprostiti od jednog učitelja?
Gospodin Mile Pavlović, čija nas je smrt duboko ražalostila, cijeli je svoj radni vijek proveo u prosvjeti – kao učitelji i ravnatelj. Uvijek profesionalan , uljudan, iskren i do kraja posvećen svome pozivu.
Njegovi nesebični postupci, uvijek usmjereni ka dobru drugih, urezali su se u srca i sjećanje svih nas koji smo ga poznavali.
Generacije učenika pamtit će ga kroz njegove živopisne sate biologije i kemije, na kojima se uvijek prvo poučavala ljudskost i empatija, a onda sve ostalo.
Počivaj u miru, dragi kolega, do ponovnog susreta u vječnosti!
Ali smrt nije kraj.
Jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja.
Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda.