Uloga čitanja i pisanja je značajna za razvoj ljudske civilizacije. Naša se kultura kao i obrazovni sustav baziraju na čitanju.  Čitanje i pisanje nisu posljedica  biološkog nego kulturnog razvoja čovjeka . Usvajanje vještina čitanja i pisanja najvažniji je zadatak djeteta na početku školovanja. Činjenica je da na početku školovanja nisu sva djeca jednako spremna za sve zadatke koji se od njih očekuju u školi. Sva znanja i vještine koje su potrebne da se nauči čitati mogu se podijeliti u dva dijela:

PREDČITAČKE VJEŠTINE

  • Govorno-jezični razvoj-osnova za razvoj dječjeg mišljenja i jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije.
  • Fonološka svjesnost– svjesnost djeteta da se riječi sastoje od glasova.
  • Auditivna percepcija- sposobnost slušanja, razlikovanja i pamćenja onoga što se čulo te razumijevanje značenja.
  • Vizualna percepcija- sposobnost promatranja te razlikovanja, pamćenja i razumijevanja onoga što se vidjelo.
  • Motorne sposobnosti- kretanje i snalaženje, držanje olovke i crtanje, pokazivanje sadržaja i praćenje prstom.
  • Lateralnost i prostorna orijentacija- snalaženje na vlastitom tijelu (lijevo-desno), snalaženje u odnosu na predmete u prostoru, odnosi u prostoru (gore-dolje, iza-ispred).
  • Pažnja i koncentracija- sposobnost djeteta da usmjerava misli na ponuđeni sadržaj, da ih zadrži određeno vrijeme na tom sadržaju i da aktivno sudjeluje u realizaciji zadatka koji se od njega traži.

ČITAČKE VJEŠTINE

Ove sposobnosti se stječu u školskom okruženju

abecedno načelo:

-raspoznavanje slova u riječima koje se čitaju

-povezivanje slova s određenim glasom

-brzo spajanje u cjelinu (riječ, rečenicu)

– razumijevanje pročitane riječi i rečenice.

Dragi roditelji čitanje se uči čitanjem. Roditelji se često ljute kako to da njihovo dijete ne voli čitati i vješto izbjegava tu aktivnost. Vaše dijete će u školi svakodnevno pročitati tek nekoliko riječi ili rečenica. Stoga im svakodnevno i Vi trebate čitati, razgovarati s njima o onome što se čita. Svakako treba voditi računa o pozitivnom ozračju tokom čitanja. Treba hrabriti dijete i izbjegavati kritike, te biti dosljedan u stvaranju čitalačkih navika. Uz sve navedeno važno je ostaviti djeci dovoljno vremena za igru i odmor.

 Teškoće u početnom čitanju:

  • Teškoće u glasovnoj sintezi
  • Dugotrajno „slovkanje”
  • Zamjena ili ispuštanje slova prilikom čitanja
  • Nesnalaženje u redovima teksta-preskakanje redaka ili vraćanje na već pročitani redak
  • Neprimjerena brzina-presporo čitanje
  • Slabo razumijevanje pročitanog

Sigurno se pitate kako pomoći djetetu koje ima navedenih poteškoća ili poteškoću u čitanju, stoga Vam nudimo savjete:

  • Temeljita suradnja s učiteljima jer su učitelji ti koji će većinu djece tijekom prvog razreda postupno i pravilnim metodama poučavanja naučiti čitati.
  • Kontinuiran rad s djecom kod kuće.
  • Obavezno potražite savjet i pomoć logopeda ako primijetite da dijete teško usvaja čitanje i pisanje.

Pisanje

Pisanje je izražavanje misli i osjećaja sustavom znakova. Svrha pisanja je prenošenje poruke. Pisanje je istodobno i motorička i intelektualna aktivnost. Čitanje i pisanje su međusobno čvrsto povezani- uvježbavanje u jednom od tih procesa omogućuje vježbanje drugoga. Početno pisanje je još teži i složeniji psihofizički proces od čitanja. Za pisanje je potrebno:

  • Pravilno držanje tijela
  • Pravilno držanje ruke
  • Pravilno držanje olovke
  • Vježbe za razgibavanje prstiju, šake i cijele ruke
  • Grafomotoričke predvježbe – povlačenje linije

Teškoće u početnom pisanju

  • nepravilno držanje olovke i neadekvatan stisak
  • orijentacija na papiru- rotiranje slova, nesnalaženje u redovima, razmak između slova i riječi
  • teškoće u glasovnoj analizi koje onemogućuju pisanje riječi
  • teškoće u pamćenju slike slova
  • nepravilno pisanje slova-smjer povlačenja linija slova

nepravilno spajanje pisanih slova

 

Savjeti roditeljima čija djeca imaju teškoća u početnom pisanju:

  • Svakodnevno napisati nekoliko riječi, kasnije nekoliko rečenica od slova koja su učili
  • Poticati dijete da se služi pisanjem u svakodnevnom životu (napisati poruku, pismo, čestitku, razglednicu, voditi dnevnik, pisati lijepe misli ili pjesme)
  • Potražiti pomoć logopeda ako početne teškoće u pisanju traju i u drugom razredu
  • Pisanje i čitanje bi trebale biti vještine koje su zanimljive i korisne, kojima će se dijete koristiti i u slobodno vrijeme, a ne samo na poticaj učiteljice (zadaće) ili roditelja (kad treba vježbati)

I na kraju:

Sve što uložimo u dijete u prvom odnosno drugom  razredu bit će višestruko vraćeno u kasnijem školovanju i životu.

 

 

 

Milenka Šego, školska pedagoginja