Naš maturalac, naši nezaboravni dani…Bili su to dani uživanja, zabave, sloge, učenja i, prije svega, zajedništva.
Za maturalac smo se pripremali mjesecima. Iščekujući taj trenutak, mnogo smo razgovarali. Svi smo bili nestrpljivi, a kada je stigao taj dan, od uzbuđenja nismo mogli ni govoriti.
Najprije smo išli u Zagreb, gdje smo vidjeli dosta toga lijepoga, primjerice Gornji grad. Taj pogled s njega je nezaboravan! Velik dio vremena smo proveli u vožnji autobusom, tako da smo slušali pjesme, pjevali, smijali se i zabavljali.
Išli smo u Pulu i posjetili nezaobilaznu Pulsku Arenu. Pogled na more opušta nas i okupira nam pozornost. Meni se osobito svidjela Opatija, u kojoj smo šetali i uživali. Nije nama toliko bilo važno šetanje i razgledavanje gradova, koliko zajedništvo. Ipak, naučili smo mnogo o povijesti tih gradova, diveći se njihovim znamenitostima. Na Trsatu, u svetištu Majke Božje Trsatske, vidjeli smo mnoštvo darova, koje su ljudi donijeli kao zahvalu jer su na tom mjestu ozdravili.
Možda s vremenom zaboravim neke detalje o svim tim prekrasnim mjestima, ali sa sigurnošću mogu reći da naše zajedništvo nikad neću. Nezaboravni trenutci su bili skupovi u sobama, društvene igre, pričanje viceva, pjevanje, smijeh…To je ono što zauvijek ostaje u našim srcima – roditelji koji su nam putovanje omogućili, nastavnici puni strpljenja s nas toliko mnogo. Te ljude pamtimo, pohranjujemo ih u sebi.
Na našem maturalcu nije bilo svađa, prepirki ni razmirica. Znamo se „u dušu“, svi smo bili kao jedno. Jedna velika obitelj. Ovaj maturalac nas je još više zbližio i sprijateljio. On je najvažniji događaj koji je obilježio moje osnovnoškolsko obrazovanje.
Gabriela Karačić, IX.a