7. veljače je tužna 72. obljetnica tragične pogibije učenika naše škole, koji su po povratku iz škole te davne 1951. godine pronašli bombu ( iz Drugog svjetskog rata) te se, ne sluteći veliku opasnost, odlučili njome poigrati. Bomba je, nažalost, eksplodirala i u jednom trenutku tragično ugasila mlade živote 11 osnovnoškolaca dok je 4 djece bilo teško ranjeno. Danas smo obilježili ovaj tužan dan odlaskom na svetu misu za nesretno stradalu djecu koja se održala u 10 sati u crkvi Krista Kralja u Čitluku, a potom smo prisustvovali otkrivanju spomen-obilježja njima u čast. Spomenik je, u prisustvu članova obitelji, mnoštva učenika i učitelja te predstavnika Općine Čitluk i mjesnih zajednica, blagoslovio naš župnik fra Miro Šego, a vrpcu su prerezali upravo naši osnovnoškolci. Učenica šestog razreda Iva Barbarić, recitirala je ovim povodom pjesmu napisanu u znak sjećanja na tragično preminulu djecu. Stihove je napisala prof. Matija Macan, a istu donosimo u cijelosti.
JEDANAEST ZVJEZDICA
Visoko, visoko na nebesima,
odzvanja smijeh i vesela graja,
igraju se pa trče pa beru cvijeće,
malena radosna broćanska raja.
Daleko ispod u nizinama,
za njima još suze klize,
kao vječni podsjetnik i rana u grudima,
svima koji još žive.
Djecu nam ne dirajte,
oni nisu nizašto krivi,
sve ratove zaustavite,
za njih, da oni žive.
Ne trebamo ubojite naprave vaše,
‘mjesto njih, ruže vam darivamo,
knjige, pjesme i igre nam pripadaju,
bolji svijet da gradimo, stvaramo.
Visoko, visoko na nebesima,
jedanaest zvjezdica bljeska i sjaji,
ne ponovilo se nikada više
jer nam srce i dalje krvari.
Novinarska sekcija
