Godinama se maturanti na državnoj maturi u RH muče s pisanjem interpretacijskog eseja pa često možemo čuti da ih više plaši esej, nego ispit iz matematike. Čudno, zar ne? To nas je motiviralo da pokušamo osmaše i devetaše poučiti osnovama interpretacijskog eseja te da svojevrsnim jezičnim eksperimentom utvrdimo mogu li oni napisati esej već u osnovnoj školi.
Sve počinje visokom motivacijom učenika-čitanjem popularne knjige Dnevnik Anne Frank u osmom razredu, zatim uvođenjem učenika u trodijelnu strukturu eseja s jasno postavljenim pravilima pisanja, ulomkom pročitane knjige u Čitanci te polaznim pitanjem. Ovaj jezični eksperiment ( kako smo ga nazvali ) dao je izuzetne rezultate te dokazao da učenici itekako mogu već u osnovnoj školi napisati kvalitetan interpretacijski esej ( na razini osmaša i devetaša, dakako ) u kojemu će ponuditi sve što se od njih traži pa i vlastito kritičko mišljenje u zaključnom dijelu.
U prilog tomu, donosimo vam nekoliko eseja naših devetaša koji već pomalo postaju pravi književni majstori te će vam složno reći: Interpretacijski esej ne mora biti muka!
M. Macan, prof.
Esej: Breza, Slavko Kolar
Objasni položaj žena u kući Labudan.
Breza je poznata novela hrvatskog književnika Slavka Kolara. To je književno djelo koje snažno progovara o teškim vremenima, a posebno o teškom položaju žena u to doba. Tema novele je život i tragična smrt mlade Janice, a djelo je pisano štokavskim narječjem, dok su dijalozi na kajkavskom narječju. Položaj žena, a posebno mlade Janice, glavne junakinje novele, u kući Labudan bio je vrlo težak i mučan.
Svu težinu Janičinog položaja u kući njenog muža možemo vidjeti u samom odnosu ukućana prema njoj. Takav odnos je doveo Janicu na smrtnu postelju, na kojoj je ležala četiri do pet tjedana. Svi su ukućani već vjerovali da će smrt sigurno doći po Janicu. “Sva nagađanja, puna životne mudrosti i sva dobrohotna navijanja da bi se Janica ipak mogla izvući živa, a možda i zdrava iz postelje na kojoj je ležala četiri, pet nedjelja, presjekao je stari Mika Labudan svojom dostojanstvenom, odlučnom izjavom – Bude mrijela, to je gotova stvar!” Janica je, dva mjeseca prije, rodila dijete koje je, na žalost svih ukućana, bilo žensko. “Nije, nažalost, bio dečko, već curica.”
Nakon poroda je uspjela odmoriti tek nekoliko dana, ali njezina svekrva Kata joj nije dala mira. Brzo ju je opet zaposlila. “Kaj bi se ti tu po hiži potezala kakti kakva frajla!-rekla je stara Labudanka.” Janici nije bilo lako raditi i još je vrijeme bilo užasno, ali je znala da se ne smije suprotstaviti staroj Labudanki. “Nije Janici bilo baš najslađe, ali tko da vječno ratuje s babom!” Janica je, tako, krenula na pašu odakle se vraćala kući sva promrzla i mokra do peta, a kako je bila tanka i fina, to joj je puno naudilo. “Janica se vraćala sva mokra, prozebla do kosti, a plava kao šljiva.”
Tako se Janica, nakon svih tih kiša i hladnoće kojoj je bila izložena poslije poroda, jednoga jutra samo onesvijestila nasred kuće. “Sve tako dok se jednog ranog jutra, kad je ustala, ne okrenu soba oko nje i ona pade.”
Janičin položaj u kući Labudanovih bio je vrlo težak. Sve je ona morala raditi jer je bila najmlađa nevjesta u kući. Njezinog muža Marka to nije zanimalo jer je on mislio samo o sebi i svome poslu. Mislim da je to vrlo nepravedno prema Janici jer bi i muževi trebali sudjelovati u kućanskim poslovima te štititi svoje žene. Janica je, u tom smislu, žrtva muževe obitelji, ali i samog muža za kojeg se, nažalost,udala.
Iva Marić, IX. A
Esej: Breza, Slavko Kolar
Objasni položaj žena u kući Labudan.
Breza je novela. Napisao ju je Slavko Kolar. Rođen je 1. prosinca 1891. godine u Plašeniku, a umro je 1963. godine u Zagrebu. Novela je prvi put objavljena u jednom časopisu 1928. godine. Jedno je od najpoznatijih djela Slavka Kolara na čijoj je podlozi snimljen i istoimeni film. Položaj žena u kući Labudan nije bio dobar.
Iako je Janica, glavni lik novele, rodila prije nekoliko dana, morala je raditi teške poslove. “Odležala Janica par dana u krevetu, desetak dana muvala se po kući, a onda je potjeraše na pašu.” Nije Janici bilo nimalo lako, no nije mogla ništa protiv svekrve koja ju je tjerala da radi. “-Kaj bi se ti tu po hiži potezala kao kakva frajla. – Nije Janici bilo baš najslađe, ali tko da vječno ratuje s babom!” Janica nije imala potporu u kući, a ni njezin muž Marko joj nije davao pažnju. Kata i Jaga su joj se od početka suprotstavile. Tako je sav kućanski i vanjski posao obavljala isključivo Janica. Po nevremenu je išla na pašu te se vraćala kući promrzla i mokra do kože. “Uostalom sve bi bilo dobro da se dobri Bog umilostivio pa da je dao lijepo i toplo vrijeme, ali eto, udariše jesenske kiše, hladne i beskrajne pa badava i ona stara golema ambrela, badava novi opanci. Janica se vraćala sva mokra, prozebla do kosti, a plava kao šljiva.” Janica nije dolazila iz bogate obitelji, no bila je vrlo lijepa i tanka, pa upravo zbog toga i njenog poroda, dođe jutro kad se sve oko nje okrenulo i ona padne. “…pa sve tako dok joj se jednog ranog jutra, kad je ustala, ne okrenu soba oko nje i ona pade. “
Janičin život u kući Labudanovih nije bio život dostojan ljudskog bića. Mislim da bi svaka žena trebala biti poštovana i voljena jer se upravo iza njene tišine, najčešće nalazi veliko srce i neizmjerna snaga.
Ivana Juričić, IX. A
Esej: Breza, Slavko Kolar
Objasni položaj žena u kući Labudan.
Novelu Breza napisao je Slavko Kolar. Pisac je rođen 1891. godine, a umro je 1963. godine u Zagrebu. Kolar je bio hrvatski književnik i filmski scenarist. Njegova dva najpoznatija djela su Breza i Svoga tela gospodar. Breza pripada književnom rodu epika, a u književnu vrstu novele. Radnja djela se odvijala u Vukomeričkoj gorici i okolici. Tema Breze je bolest i koban život mlade djevojke Janice. U kući Labudan Janica je bila najmlađa nevjesta i tretirana je očajno, bez imalo milosti i razumijevanja ukućana za njenu krhkost poslije poroda.
Novela Breza uvodi čitatelje u jedan siromašni, ali i zaostali svijet u kojemu žena gotovo da nema nikakvih prava, a najmlađa žena u kući se tretira kao sluškinja. Janica je odmorila par dana poslije poroda da bi odmah potom bila potjerana na pašu. “ Odležala Janica par dana u krevetu, desetak dana se muvala po kući, a onda je potjeraše na pašu.” Nakon poroda, Janica se jednostavno nije imala snage svađati sa svekrvom pa joj je bila poslušna. Nitko je nije podupirao u Labudanovoj kući, a svekrva je, u njenom slučaju, vodila glavnu riječ. “Nije Janici bilo baš najslađe, ali tko da vječno ratuje s babom.” Kako je Janici sve krenulo po zlu, od ponašanja njezinih ukućana, naročito njezinog muža, do vanjskih loših vremenskih uvjeta, život joj se prilično zakomplicirao. “Uostalom, sve bi bilo dobro da se dobri Bog umilostivio pa da je dao lijepo i toplo vrijeme, ali eto, udariše jesenske kiše, hladne i beskrajne, pa badava i ona stara golema ambrela, badava novi opanci.” Na Janici se sve više primjećivala slabost i beživotnost pri povratku s paše. To je bilo i za očekivati zbog takvih teških uvjeta i njenog krhkog stanja. “Janica se vraćala sva mokra, prozebla do kože, a plava kao šljiva.” Janica je bila iz siromašne obitelji, ali bila je tanka i fina. Njeno tijelo jedva je trpjelo takvo nanošenje boli. “ Mada nije bila od kakve gospodske pasmine, Janica je ipak bila odnekud odviše tanka i fina, pa joj od tih šetnja na pašu stali sve jače cvokotati oni lijepi sitni zubići i stala se ježiti koža.” Svakim danom se osjećala sve lošije, oblijevala ju je vrućina i hladnoća. To njezine ukućane, ipak nije zanimalo. Jednoga se dana, od tih bolova i muke, na sred kuće samo srušila. “ Oblijevali je čas vrućina, čas ledena hladnoća, pa sve tako dok joj se jednog ranog jutra, kad je ustala, ne okrenu soba oko nje i ona pade.”
Novela Breza pripovijeda priču tužnog sadržaja. Prožeta je očajem, nepravdom i drugim tužnim osjećajima. Pokazuje nam svijet u kojemu žena nema nikakva prava. Nažalost, to je i danas u nekim dijelovima svijeta prisutno, ali se o tome ne priča dovoljno. Mi, žene, trebamo tomu stati na kraj. Nikad ne bismo smjele odustati od borbe za ravnopravnost i bolji život. Novela Breza mi se jako svidjela jer uči mlade kakvi ne trebaju biti te da iz lekcija iz prošlosti uče kako bi imali bolju budućnost.
Lana Krndelj, IX. A