OŠ fra Didaka Buntića danas je ugostila dr. psihologije Redžu Čauševića koji je održao dva predavanja na temu “Značaj psihologije u prevenciji stresa kod nastavnika i učenika”.

Predavanje je bilo vrlo zanimljivo i edukativno, a cilj mu je bio pomoći nastavnicima i učenicima pri svladavanju stresnih situacija. Prof. dr. sc. Redžo Čaušević je izdvojio svoje vrijeme poslije predavanja te razgovarao s voditeljicom novinarske sekcije, prof. Matijom Macan. Intervju je vrlo zanimljiv i poučan te ga donosimo u cijelosti:

Prof. Macan: Pozdrav, dr. Čaušević i dobro došli u našu školu!
Možete li nam reći odakle dolazite i otkad se bavite psihologijom?
Dr. Čaušević: Pozdrav svima vama i dobro vas našao!
Psihologijom se bavim dugi niz godina. Prije rata sam završio studij pedagogije i psihologije i mogu reći da je to tada bio najbolji studij. Odmah poslije rata sam upisao postdiplomski studij pedagogije i psihologije te sam uspješno završio postdiplomski specijalistički studij iz traumatske psihologije i stekao zvanje specijalista traumatske psihologije. Uz to sam i magistar pedagoških znanosti i doktor psihologije menadžmenta-oblast ljudski resursi. Živim i radim u Sarajevu kao redovni profesor za oblast socijalne biomedicinske znanosti na Fakultetu zdravstvenih studija.
Prof: Macan: Imate uistinu hvale vrijedan životopis te Vam na tome čestitam. Kada i zašto ste osjetili potrebu za održavanjem svojih predavanja u školama?
Dr. Čaušević: Svoj cijeloživotni rad i napredak odlučio sam pretočiti u jednu veliku radionicu u školama, a reći ću vam i zašto. Nakon pandemije Covid -19, koja je svugdje za sobom ostavila mentalnu pustoš, uvidio sam koliko je važno pomoći učenicima i nastavnicima u borbi protiv ubojice 21. st. – stresa i njegovih katastrofalnih posljedica. U suradnji s Ministarstvom prosvjete HNŽ-a te ravnateljima osnovnih i srednjih škola, počeo sam posjećivati škole i tako pomagati učiteljima i učenicima u borbi protiv ovog opakog neprijatelja života i zdravlja. Sve je, ustvari, počelo u Zenici, kad su me moji nekadašnji studenti pozvali da gostujem u jednoj školi te je tako krenula moja turneja po školama, a samo s jednim ciljem – da pomognem. Sretan sam što sam mnogima uspio pomoći da preveniraju razne poremećaje uzrokovane stresom. Stres je ubojica 21.st. i kao takav harači našim obiteljima, školama, zdravstvenim ustanovama te se po tom pitanju vrlo malo ili nimalo radi da se riješi problem. Sretan sam što sam ovdje, u vašoj školi, susreo dosta empatičnih ljudi, a koristim prigodu da se posebno zahvalim ravnatelju, gospodinu Marinu Kapularu, koji je omogućio da budem ovdje te da održim ova dva predavanja u vašoj školi.
Prof. Macan: Mislite li da je prisutnost psihologa važna u školama?
Dr. Čaušević: Kad smo kod psihologa u školama, moramo tu malo zastati te ipak provjeriti tko je psiholog, gdje je diplomirao i kako, jer postoje danas psiholozi koji su završili neke studije psihologije koji im možda nisu pružili dovoljno iskustva i znanja, a posebno pri radu s djecom. Tu je, po mom mišljenju, poželjna osoba s iskustvom i velikim znanjem jer je područje vrlo osjetljivo i ne tolerira pogrješke. Psiholozi su potrebni školama, no trebaju biti vrlo stručni te surađivati na visokoj razini s ravnateljima, pedagozima, socijalnim radnicima i nastavnicima.
Prof. Macan: Kako učitelji mogu pomoći učenicima da se izbore sa stresom?
Dr. Čaušević: Pa, ustvari vrlo jednostavno. Nedavno sam primio pismo zahvale od 1. razreda gimnazije i duboko me dirnulo. Tim učenicima sam pomogao pri preveniranju i borbi sa stresom. S djecom se treba puno razgovarati. Danas sam na predavanju govorio, ako npr. autistično dijete ne pogledate u oči, ono neće reagirati na vas. Isto je i s ostalom djecom, a posebno s djecom koja proživljavaju traumatske i teške situacije. Takvih je, nažalost, danas jako puno. Dijete trebate gledati u oči i pokazati mu empatiju i razumijevanje. Mi moramo shvatiti da se djeca danas odgajaju uz sveopći utjecaj tehnologije koja ‘krade’ emocije i empatiju. Kao rezultat toga, imamo tragične i strašne događaje u Beogradu, Gradačcu, Lukavici i bojim se da će takvih slučajeva biti još ako se ne probudimo i osvijestimo. Moramo poduzeti nešto, a to možemo jedino ako imamo menadžment u školama koji to razumije i koji je spreman ozbiljno raditi. Stresa je i među učenicima sve više, a znamo da stres proizvodi traumu, trauma depresiju, a depresija ima još pogubnije posljedice. Škola je danas, više no ikada, preuzela odgojnu funkciju jer je život prebrz i roditelji su prisiljeni dugo raditi te im ne ostaje previše vremena da se u potpunosti posvete odgoju djece.
S druge strane, u školama imamo problem ‘linije manjeg otpora’ kod mnogih nastavnika koji, kako bi izbjegli stresne situacije, dijele visoke ocjene učenicima, a ustvari tako multipliciraju probleme, što dovodi do teških posljedica. Ipak, znanje je takvo kakvo jest, no puno su veći problem emocije učenika i tu se treba daleko više raditi.
Prof. Macan: Kako pomoći učiteljima?
Dr. Čaušević: Vrlo je važno verbalizirati svaku stresnu situaciju. Potrebno je s nekim razgovarati, podijeliti brige, zdravo se hraniti, fizički se kretati, isplakati se kad je potrebno, i naravno moliti. Učitelj mora prvo naučiti pomoći sebi kako bi mogao pomoći svojim učenicima.
Vrlo su važne i tehnike pravilnog disanja koje možemo primijeniti u stresnim okolnostima kako bismo se smirili i reagirali valjano. Ako gutamo emocije, one će nam se vratiti kao bumerang i to kad najmanje to želimo. Važna je dobra verbalna komunikacija, susret ‘oči u oči’ i otvoren razgovor koji može razriješiti mnoge nesporazume ili konfliktne situacije. Takva interakcija stvara empatiju, a empatija je ključna. Ako ne pokušamo razumjeti sugovornika i njegov problem, ako ga unaprijed osudimo, otvorili smo vrata enormnom stresu, i njegovom, ali i vlastitom.
Prof. Macan: Mislite li da učitelji trebaju biti empatičniji prema učenicima?
Dr. Čaušević: Apsolutno da! Bez empatije smo izgubljeni. Ako se prema djetetu ponašate na način: “Ti ništa ne znaš. Sjedi drvo na drvo, takav ti je i tata bio…”, gotovo je, učinili ste nepopravljivu štetu i poslali mu pogubnu poruku: Ti ne vrijediš ništa! Imajte na umu da vam u učionici sigurno sjede potencijalni umjetnici ili talentirani sportaši. Ako ih mentalno sasiječete, od njih neće biti ništa. Stoga vrlo oprezno komunicirajte s djecom. Ako to ne možete, zapitajte se je li vam mjesto u školi. Empatija mora biti na visokoj razini kod svakog kvalitetnog učitelja.
Prof. Macan: Dr. Čaušević, hvala Vam što ste nas posjetili, educirali i veliko hvala na ovom motivirajućem i inspirativnom intervjuu.
Dr. Čaušević: Bila mi je čast i zadovoljstvo. Ako sam imalo pomogao, moja radost je prevelika. Hvala Vama i veliki pozdrav svim vašim čitateljima.