Popularnost video igara
❖ postale glavni vid dječje zabave i način kako će djeca ispuniti svoje slobodno vrijeme
❖ sastavni dio svakodnevnog života
❖ stalno dostupne na raznim igraćim konzolama, na kompjuterima, tabletima i mobitelima.
❖ u Hrvatskoj gotovo 90 % djece igra neku vrstu video igara
Tema videoigara većinu roditelja brine zbog negativnih posljedica koje mogu imati na djecu.
Za većinu roditelja video igrice su nepoznanica
Cilj: naučiti kako smanjiti rizike koje one mogu nositi, a djeci omogućiti primjereno sudjelovanje
te pridonijeti razvoju sposobnosti i usvajanju brojnih znanja
Pitanja za roditelje
• Igra li Vaše dijete videoigrice?
• Ograničavate li vrijeme koje dijete provode u igranju?
• Smatrate li video igrice korisnim izvorom znanja, štetnima za djecu ili njihovom utjecaju niste
predavali važnost?
• Imate li uvida u sadržaje video igrica koje igra Vaše dijete? Ako imate, na koji način to
postižete?
Zbog čega djeca vole igrati videoigre?
Mlađa djeca:
▪ nude raznolike i dinamične podražaje, pune boja i zvukova koji se brzo izmjenjuju i privlače
njihovu pažnju.
▪ ulaz u svijet mašte u kojem je sve moguće.
Starija djeca:
▪ grafički i zvučni sadržaji te složeni zadatci i izazovi koje treba ispunjavati
▪ nagrade za uspješno izvršavanje… želja za nastavkom igre
▪ omogućuju interakciju s vršnjacima tijekom igre
▪ način zabave i izbjegavanje neugode u školi i obitelji
UTJECAJ VIDEOIGRICA NA DJECU
Korisni ishodi igranja videoigara za djecu
• poticanje kognitivnog razvoja
• razvoj pamćenja, održavanja pažnje i prostorne orijentacije
• razvoj kritičkog mišljenja (planiranje, traženje prednosti i nedostataka)
• učenje timskom radu i suradnji – virtualna socijalizacija (igre za više sudionika)
• navikavanje na nove tehnologije i načine komunikacije
• svladavanje osnova kompjutera
• učenje različitih sadržaja (edukativne igre- učenje kroz igru djeci je prirođeno i to je način kako
uče i u stvarnom svijetu)
• učenje jezika, poboljšanje čitanja, računanja
• zabava
Rizici i opsanosti
• teškoće s pažnjom (kod drugih aktivnosti)
• nedostatak samokontrole
• pojava agresivnog ponašanja
• teškoće u ispunjavanju školskih obveza i komunikaciji s vršnjacima
• mogućnost razvoja ovisnosti
• većina uključuje nasilne sadržaje neprimjerene djeci
• manjak kretanja (pretilost, dijabetes)
• nepravilan položaj – loše držanje
• problemi u socijalizaciji u stvarnom životu
Nasilje u videoigricama
• nasilje je put do ostvarenja cilja,
• nasilno ponašanje se nagrađuje
• u interaktivnim igrama igrač osmišljava svoj lik i personalizira igru, može doći do identifikacije
s likom (veća identifikacija, veće prenošenje iskustava iz igre u stvarni svijet)
• pitanje identifikacije – razlog što su nasilne igre štetnije od nasilnih sadržaja na TV
• djeca mogu postati žrtve nasilja
ULOGA RODITEJA
Poticanje pozitivnih učinaka video igara i eliminiranje negativnih
• Postavljanje granica vezanih za videoigre
– potpuna zabrana videoigara onemogućava djetetu dijeljenje iskustva s vršnjacima.
– igranje bez granica – još štetnije posljedice
– balans – stručnjaci navode da je jedan sat dnevno vremenski okvir za igranje video igara
• Odabrati video igre u skladu s dobi djeteta
• Brinuti o načinu na koji djeca koriste video igre
– uvid u dječje aktivnosti i sadržaje igara (pogledati najavu za video igru, provjeriti sadržaj i
pročitati recenziju)
– razgovarati s djecom o pravilima korištenja
– roditeljski nadzor kojeg djeca trebaju biti svjesna
– zajedničko igranje s djecom (druženje, uvid, bliskost)
Kako djeci postaviti pravila o igranju videoigara?
1. Ograničen vremenski okvir
Dijete do 3 godine – ne bi trebalo boraviti pred ekranom
Dijete do 6 godina – sat vremena pred ekranom
Dijete školske dobi- ne postoji službeni okvir, dogovoriti s djetetom ovisno o njegovim ostalim
ponašanjima, biti fleksibilan ukoliko dijete nema problema sa samokontrolom
2. Pridržavanje dogovorenog
Pravila igranja usmjerena su na igru kod kuće.
Dogovarati s djetetom da ta pravila vrijede i kad je kod nekog prijatelja ili rodbine.
Što još roditelji mogu učiniti?
1. RAZLIKA IZMEĐU VIRTUALNOG SVIJETA I STVARNOSTI
• ukazati na posljedice koje bi ponašanja iz VS mogla imati u stvarnosti.
• postaviti pravila ponašanja na internetu (što nije dozvoljeno u stvarnom svijetu nije ni u
virtualnom).
2. KORIŠTENJE PEGI SUSTAVA ZA PROVJERU IGRICA
• kategorizira igrice prema uzrastu djece i vrsti sadržaja (uz dobnu oznaku postoji i oznaka za
neprimjeren sadržaj).
3. PONUDITI IGRE S PROSOCIJALNIM PONAŠANJIMA
▪ igre u kojima likovi napreduju tako da koriste ponašanja poput pomaganja drugima,
dijeljenja i suradnje.
▪ dijete uči da takva ponašanja donose pozitivne promjene i usvaja ih.
Zaključak
Igranje video igara je nemoguće zabraniti. Zabrana rezultira sukobom između roditelja i djece,
te otuđenjem djece. Video igre nisu ni dobre ni loše. Njihov utjecaj na djecu ovisi o tome kako ih
koriste.
Djeci treba pružati stvarne doživljaje i iskustva, pripadnost i potvrdu u obitelji kako ne bi bježali
u virtualni svijet video igara.
Milenka Šego, školska pedagoginja