Učenica 9.b razreda Marijana Soldo je učenica generacije, a inače i članica Novinarske sekcije. U svom posljednjem novinarskom zadatku napisala je osvrt na svoje zadnje školske dane u osnovnoj školi.
Došao je kraj. Za neke vrijeme kojeg su se bojali, za neke vrijeme koje su nestrpljivo iščekivali, a za neke možda oboje.Bez obzira jesmo li se svi jednako voljeli i prihvaćali, ipak smo devet godina zajedno odrastali, dijelili tajne, pomagali jedni drugima, prepisivali domaće zadaće, smijali se, prolazili kroz dobre i one manje dobre trenutke… Sama pomisao da ljude na koje si se navikao i koji su ti se nekako smjestili u srcu nećeš više viđati svakim odlaskom u školu, guši te i umnaža tugu.Prije smo se radovali ljetu zbog raspusta jer, ako tijekom cijelog ljeta i ne bismo vidjeli neke drage ljude,znali smo da će ih nova školska godina vratiti. Ali, više nije tako.Večer koju ću zauvijek pamtiti je večer naše male mature. Cijelo vrijeme smo se zajedno veselili, smijali, plesali, pjevali,…Kad je zasvirala posljednja pjesma, svi smo zagrljeni pjevali, suznih očiju. Nažalost, zauvijek smo se rastali. Sad trebamo razmišljati o putu koji je pred nama, a glavom se samo vrzmaju misli o tome hoćemo li se ponovno sastati, pričati, nasmijati se… Život je nepredvidiv, a svijet malen, i sudbina nas možda ponovno spoji.Ne želim otići, a ne zahvaliti svim učiteljicama, razrednicima, nastavnicama i nastavnicima te svim ostalim djelatnicima škole. Hvala za devet nezaboravnih godina! Hvala za sve!Hvala svim mojim prijateljima koji su bili uz mene! Bez straha i bez tugovanja krenimo u otkrivanje novih spoznaja, noseći sa sobom dobru volju i nepresušnu znatiželju.
Vaša Marijana