Danas, kad su nam igrališta i školski hodnici prazni, kad ne odzvanja veseli dječji smijeh našim susjedstvima, više nego ikada nedostaju. Ali, oni su tu, brižno skriveni iza svojih zidova i roditeljskih skuta, okovani nepoznatom strepnjom, ali i zaposleni virtualnom nastavom koja sve češće postaje dodatni teret jer nema žive riječi učitelja, školskog zvona i veselja na hodnicima.
Ipak, poslali su nam svoj glas virtualnim putem.
Kušnja kroz koju svi prolazimo neka nam bude poticaj da se više poštujemo i uvažavamo, da više
cijenimo male životne radosti koje često uzimamo zdravo za gotovo. Naši učenici nam mogu biti
primjer koji trebamo slijediti.
Poštovani učenici i roditelji, ovim putem vam se zahvaljujemo na suradnji i doprinosu održavanju
virtualne nastave koja nam je u ovim teškim vremenima ponekad breme, ali sve više i snaga
i utjeha. Svi se nadamo skoroj radosti povratka u školske klupe. Budite nam i dalje pozitivni i zdravi.
Matija Macan, prof.