Ovo doba školske godine uvijek nam je bilo posebno intenzivno. Osim što se bližio kraj nastavne godine, bijasmo uzbuđeni  i radi obilježavanja Dana škole, svečanog i posebnog dana, kako za našu školu, tako i za sve nas. Tjednima ranije bi svi poput marljivih pčelica radili na pripremama školske priredbe. Svaka sekcija imala je svoje zadatke i nerijetko se događalo da u školi ostajemo znatno duže, no obično. Našim hodnicima odzvanjali su veseli zvuci školskog orkestra i dječjeg zbora, uvježbavali su se igrokazi i recitacije, pisali programi i malo tko ne bi osjetio titraj srca i uzbuđenje u žilama jer za Dan škole sve treba biti savršeno. „Naša škola i naš fra Didak to zaslužuju,“ mislili smo zdušno svi i nitko se nije štedio.

Danas, našim hodnicima vlada neobična tišina. Propara nam uši svojom nemilom melodijom bez zvuka, bez glasa, bez ijedne note. Ove godine nema užurbanih priprema, ne čuje se jeka orkestra hodnicima, nema malih koraka, smijeha niti veselih dječjih glasova. Samo zaglušujuća tišina.

Naše marljive pčelice radilice već mjesecima pišu, uče, slikaju i stvaraju u sigurnosti svojih domova, a nastava se odvija svakodnevno u nekom novom, virtualnom svijetu. I, nekako smo se vremenom svi naviknuli na taj drugačiji svijet: aplikacija, video linkova, zvukovnih i slikovnih zapisa i uz međusobnu suradnju učenika, učitelja i roditelja mogli bismo reći da sve funkcionira sasvim dobro.

A, naša škola kao gorda vila stoji, smješka se i čeka. Zna ona da će joj marljive pčelice opet veselo doletjeti, ispuniti je gromkom vikom i pjesmom, ukrasiti je svojim kreativnim radovima i uveseliti smijehom. Zna ona da su ovo posljednji titraji tišine te s tihom radošću iščekuje zlatna rujanska jutra da svoje pčelice ponosno dočeka i svu sreću im u novoj godini poželi.

A, dotada pčelice pišu, slikaju i užurbano stvaraju da proslave njen dan jer ne zna škola da je nisu zaboravili, da im jednako nedostaje i da će ljeto brzo proći.

„Sretan ti tvoj dan, voljena školo, i ova ružna vremena će proći pa ćemo se opet sastati i zajedno radovati. Ostaj nam dobro i ne budi tužna. Napisasmo ti brojne pjesmuljke, narisašmo ti šarene crteže da te uveselimo i da ti poručimo: Naša škola si ti, a tvoji smo vrijedni đaci svi mi. „

Svim našim učenicima, njihovim roditeljima i djelatnicima od srca želimo sretan Dan škole.

Literarna sekcija

Matija Macan, prof.