Ponedjeljak je. Već od sitnih jutarnjih sati pada kiša. Čitluk je obuzela tama. No, oko 7 sati ujutro zvuk kiše nadjačao je zvuk kotačića na koferima i smijeh nas djece koja idu na ekskurziju. Taj poseban dan ništa nam nije moglo pokvariti, pa čak ni tmurno vrijeme.

Uzbuđeno smo smjestili kofere u „bunker“ i ukrcali se u autobus. Tri velika autobusa puna djece i nastavnika krenula su put Zagreba i iza sebe ostavila čitlučki trg prepun roditelja koji ispraćaju svoju djecu i nadaju se da će sve proći u najboljem redu…

Čitav put bio je ispunjen našom pjesmom i smijehom. Kada smo stigli u Zagreb, prva stanica bio nam je ZOO. Međutim, zbog prejake kiše samo smo se okrenuli i vratili u autobuse. Mnogi su bili ljuti zbog toga, no to smo sve zaboravili pri dolasku u hotel, gdje smo se super zabavili poslije večere.

Drugoga dana morali smo se spakirati i nastaviti svoje putovanje po gradu. Posjetili smo Tehnički muzej, u kojemu smo vidjeli brojne Tesline patente i uživali u zanimljivostima Planetarija. Zatim smo nastavili s obilaskom Zagreba te posjetili Europski trg, crkvu sv.Marka, znamenitu zagrebačku katedralu i još mnogo toga.

U poslije podnevnim satima krećemo prema Rijeci. Posjetili smo svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, pomolili se i uz njezin zagovor nastavili dalje. Nakon duže vožnje smjestili smo se u hotel u blizini Poreča, gdje smo večerali i ludo se proveli u diskoteci.

Trećeg, i meni najdražeg dana, uputili smo se prema Puli. Obišli smo, naravno,  Pulsku arenu, Zlatna vrata i ostale znamenitosti toga grada. Vrijeme je bilo prelijepo pa smo uživali u šetnji i zajedničkom druženju. Potom iz Fažane trajektom krećemo na Brijune.

Na Brijunima smo se vozili vlakićima i pritom uživali u pogledu na različite biljke i životinje te savršeno očuvanu prirodu, a usput i naučili ponešto o tim zanimljivim otocima. Po povratku u hotel večera, ples i pjesma…

Četvrtoga dana zaputili smo se ka Zadru, gdje smo u kratkom obilasku poslušali Morske orgulje i Pozdrav suncu. Nakon toga nastavljamo put prema NP Krka, u kojemu smo doista uživali u prekrasnoj prirodi i svježem zraku. A onda…doma!

U Čitluk smo stigli oko 22 sata, tužni što je ekskurzija završila, ali sretni što smo opet, živi i zdravi, kod kuće. U tim trenutcima vjerujem da smo svi osjećali zahvalnost prema nastavnicima, roditeljima i ostalim ljudima bez kojih ovo nezaboravno putovanje ne bibilo moguće.

Sve u svemu, mislim da je ekskurzija jedno predivno putovanje kojeg ćemo se uvijek rado i s nostalgijom u srcu sjećati.

 

 

 

 

 

Helena Bevanda, IX.b

Novinarska sekcija