UČITELJI, SRETAN VAM VAŠ DAN!

Svjetski dan učitelja obilježava se 5.listopada. Proglasio ga je UNESCO 1994.godine, a u spomen na isti nadnevak 1966., kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Cilj obilježavanja toga dana je isticanje važnosti rada svih učitelja te njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini. Ujedno se naglašava važnost samoga obrazovanja i učiteljske profesije, za koju se sve više može čuti da je poziv, a ne posao.

U vrtlogu sve teže svednevice, poljuljanih vrijednosti i života podređenog materijalnom, biti učitelj sve je teže i odgovornije. Ponekad nalikuje donkihotovskoj borbi s vjetrenjačama, osobito što, zbog borbe za golu egzistenciju, obitelj često propusti utisnuti u dijete temeljne odgojne vrijednosti, pa to sve pada na leđa učiteljima, ionako opterećenima opsežnim nastavnim sadržajima. Stoga je Dan učitelja prigoda da istinski zahvalimo učiteljima na njihovu radu i zalaganju u poučavanju, cijenimo poziv učitelja i branimo njihovo dostojanstvo. Nemojmo nikada, a osobito pred djecom, obezvrjeđivati učitelje i poučavanje, nego upravo suprotno jer „Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu školovanju mladosti.“ (Erazmo)

Učitelji, sretan vam vaš dan uz ove poučne misli i poslovice koje svjedoče o ljepoti, značaju i odgovornosti vašega poziva!

„Učenje je svjetlost.“ (latinska poslovica)

„Nastava je mnogo lakša nego odgoj. Za nastavu se mora nešto znati. Za odgoj se mora nešto biti.“(A. Stifter)

„Najbolji učitelji su ujedno i najzahtjevniji učitelji: oni od učenika zahtijevaju razmišljanje.“ (W. Glaser)

„Kad poučavamo druge, učimo i sami.“ (Seneka)

„Znanje se množi dijeljenjem.“ (nepoznat autor)

„Tko je završio učenje, završio je i rasti.“ (ruska poslovica)

„Kad učitelj sjedini ljubav prema poslu i prema učenicima – on je savršen učitelj!“ (L. Tolstoj)

 

UČITELJ

 

Ide u razred učitelj stari.

Korak mu svečan, uspravan hod,

smiješak  na licu gnijezdi se i zori –

djeca su zvijezde, a škola je svod.

 

Čekaju đaci svoga učitelja.

Umjesto dnevnika osmijeh im nosi.

Rukom iskrenog i starog prijatelja

svakoga takne po ramenu i kosi.

 

Otkud u toj ruci toliko dobrote

I toliko snage u tom krhkom tijelu?

Za sve učitelje hvala ti, živote,

hvala za riječ: blagu i smjelu.

 

Svaki novi dan – nova briga,

a ipak u svemu toliko ljepote.

Na stolu bilježnica, olovka i knjiga,

za sve učitelje hvala ti, živote!

 

Filip Bajić, VII.a

Literarna sekcija

 

 

S. Prusina