NAGRADA ZA 3. NAJLJEPŠE PISMO STIGLO U NAŠU ŠKOLU

U ponedjeljak, 9.listopada 2017.godine, u sarajevskom hotelu “Europa”, svečano je obilježen Svjetski dan pošte. Tom prigodom uručene su nagrade učenicima koji su, po stručnom mišljenju žirija, napisali najljepša pisma na temu: “Zamisli da si savjetnik novom Glavnom tajniku UN-a. S kojim globalnim problemom bi ga upoznao i kako bi mu pomogao riješiti ga?”

Na natječaj je pristiglo 400 pisama iz cijele BiH, a ponosna autorica trećeg najljepšeg pisma naša je učenica Lucija Kordić (9.a). Nagrađena je novčanom nagradom  od 100 KM, kao i njezina nastavnica hrvatskoga jezika Silvana Prusina, tablet računalom te vrijednim darovima HP Mostar i BH pošte.

Autor najljepšega pisma je Jozo Naletilić, učenik II.osnovne škole iz Širokoga Brijega, a drugonagrađena je učenica Adna Međić iz Prve osnovne škole iz Maglaja.

Svima njima čestitamo, a osobito našoj Luciji, koja je na najljepši način promovirala našu školu!

Pohvaliti treba i poštanske operatere koji doista lijepim i vrijednim nagradama potiču učenike na pisanje, a uz to ne propuštaju nagraditi i njihove učitelje, što je danas rijetkost.

Naravno, nagrađeno Lucijino pismo  čeka vas u nastavku…

 

Poštovani gospodine Guterres,

Budući da još nismo imali prigodu upoznati se, reći ću vam što je utjecalo na moju odluku da prihvatim ulogu vaše savjetnice. U jednom intervjuu ste izjavili kako ne biste željeli biti predsjednik države, jer ne želite biti sudac, nego sudionik u igri na terenu. To mi se jako svidjelo jer odražava vaš karakter.

Ja sam jedna sramežljiva, samozatajna trinaestogodišnja djevojčica koja dolazi iz jedne malene, napaćene zemlje koja se nalazi na raskrižju svjetova, uvijek kriva nekome. Na nama su se lomili valovi povijesti. Sad smo nekako otrgnuti, poput rukavca što ga je bujica odvojila od matice, pa nemamo ni toka ni ušća. Suviše smo maleni da bi bili jezero, suviše veliki da bi nas zemlja upila. Tri vjere žive na ovom oskudnom, brdovitom komadu zemlje. Žive pod jednim nebom. To je naš blagoslov, ali kao što vjerojatno znate, i naše prokletstvo. Mnogo je prkosa, ponosa, ali nažalost i mržnje na ovim prostorima.

U jednoj pripovijetci, uz opis proljeća stoji: „Proljeće je, čuvajte se ljubavi!“. Tako bi trebalo opominjati čovjeka, da se na svakom koraku u svakoj misli i u svakom najuzvišenijem osjećaju čuva mržnje: svjesne, nesvjesne, urođene, endemične… Poštovani gospodine, živimo u krizno vrijeme, vrijeme humanitarne katastrofe, vrijeme zagađenog zraka, vode, zemlje. Ja ipak mislim da najveći problem današnjice nije ni siromaštvo ni glad ni zagađenost. Najveći problem nije globalno zatopljenje zemlje, nego globalno zahlađenje ljudskih odnosa. Nedostatak ljubavi je gorući problem. Svijetom vlada pohlepa i sebičnost. Ne smijemo biti promatrači koji kažu „To se nas ne tiče, to je tamo negdje daleko“. Čovjek nije stvoren samo za sebe, čovjek nije otok. Svaki čovjek je dio zemlje i smrću svakog čovjeka nestane i dio mene i dio tebe. Ne postoji hrvatska smrt, bošnjačka smrt, američka smrt. Smrt je – smrt kao što je život – život. I moj život je u svakom čovjeku, i moja smrt je u svakom čovjeku. Sve što se događa svijetu, događa se i meni.

Francuski veleposlanik je rekao za vas da ste najbolji mogući kapetan u ovo olujno vrijeme. Da biste uspješno odolijevali burama i olujama i uspješno doveli brod u mirnu luku, evo vam jedan savjet: otkrijte dijete u sebi i razmišljajte onako kako bi djeca razmišljala. Budite opušteni, radoznali, iskreni. Otvoreno govorite što mislite. Nemojte žaliti zbog neuspjelih pokušaja. Sutra je novi dan i krenite ispočetka. Pri rješvanju konflikata, radite to brzo i jednostavno, kao djeca koja brzo opraštaju i još brže zaboravljaju, jer im je važno da se druže, da se igraju, da su na terenu. Budite neustrašivi, poput djece i nemojte puno razmišljati o posljedicama. Neka vam um bude poput dječijeg – maštovit, optimističan i neka vas potiče na smjele ideje. Djeca nemaju predrasude i nisu zlobna. Ne boje se pokazati ljubav. Odrasli su oprezni i propuštaju mnogo zbog toga. Često se smijite i budite sretni bez razloga. Idite za instinktom, živite u sadašnjem trenutku. Ponekad se zaustavite, čisto da pomirišete cvijet. Vjerujte kao što djeca vjeruju – čisto, iskreno, bez predrasuda. Otkrijte sebe u drugima i druge u sebi.

Svjesni smo da ni vi ni ja ne možemo spasiti čovječanstvo, ali možemo poći od sebe. Možemo pokušati promjeniti sebe. U svakom slučaju neophodna je revolucija, ali ne politička, ne gospodarska ni tehnološka, potrebno je napraviti revoluciju u srcu. Naučimo svijet gledati srcem, jer samo se srcem dobro vidi, dok je bitno oku nevidljivo. Svemir je došao do te točke da više ne dopušta nikakav drugi put, nego put od čovjeka do čovjeka. Krajnje je vrijeme da shvatimo koje je naše poslanje na zemlji. Krajnje je vrijeme da shvatimo da naš bližnji nije samo naša obitelj, naši prijatelji, ljudi iste vjere, nego svaki čovjek kojemu je potrebna naša pomoć. Krajnje je vrijeme da čovjek čovjeku bude brat. Da biste to uspjeli, evo vam jedan recept na bazi prirodnih lijekova: svako jutro, čim ustanete popijte čašu zahvalnosti, zato što ste dobili još jednu prigodu učiniti nešto dobro, svakog sata popijte tabletu strpljenja, tri puta dnevno ubrizgajte dozu ljubavi, a prije spavanja popijte tabletu mirne savjesti. Dozu slobodno možete prekoračiti po potrebi. Ako sam ovim pismom uspjela izmamiti barem koji smiješak, ako ste na trenutak postali znatiželjni i radoznali, ima nade, ima djeteta u vama.

Srdačno vas pozdravlja Lucija, djevojčica koja potječe iz djetinjstva.

P.S. Ako niste pročitali Malog princa, svakako to učinite. Tamo ćete pronaći prekrasne savjete o ljubavi, prijateljstvu i životu. Shvatit ćete da je ljepota pustinje upravo u tome što se u njoj negdje krije izvor.

 

S. Prusina